blogketpsecent

Josip Eugen Tomic

blogketpsecent | 03 Јануар, 2019 20:56

Josip Eugen Tomić - Melita-sažetak

Uvečer prije prvoga svibnja, kada svi momci pripremaju za svoje izabranice majbaum — svibanjsko drvo okićeno vrpcom i zataknuto za kapiju naočigled svima, a posebice nježnijem spolu čijem je ukusu kao prvosvibanjski poklon namijenjen, poslao je Đuro Marčin Margu, kćer svoga gospodara, vršnjakinju i blebetušu da obavijesti Maricu o poklonu koji ima ujutro dočekati. Da bi bar ugledala kakvu vlastelinsku koèiju s veselim posjetnicima, ali nigdje ništa!

Nato uniðe u saraèanu, pripasa britku sablju svojih djedova, zataknu u visoki pas dvije krasne ledenice i srebrom okovani handžar, te oružan tako stupi u sobu Mejrinu. Od onoga svoga razgovora s Jurkom bijaše još mrèi negoli prije, ter bi jedva koju rijeè progovorio s Rustem-begom i njegovim sinovima, svojim drugovima. Sinovi, oni su milinje i uzdanje oèevo, oni su njegovi golubovi, njegovi sokolovi, jer oni æe danas-sutra kad porastu, krotiti bijesne ate, vladat vjernom šarom i britkom æordom, oživiti uspomenu slavnih djedova i ostati ugledom svomu potomstvu. Barun je radio plemenito imajuæi na umu da pomaže postradaloj rodbini.

Najmanje je podnosila to od same kæeri koja je èesto znala prigovarati stranputicama svoga oca koji usprkos svojoj starosti bijaše lakouman poput mladiæa. U toj noveli do izražaja dolazi njegovo zanimanje za povijesne teme i kulturno nasljeđe. Vidiš kako rupcima mašu prema nama? On nije imao vjere u tu prekomorsku lozu, tvrdeæi da nam sve gospodarsko zlo dolazi iz novoga svijeta. Krvavi pir u Slavoniji prvo je njegovo djelo koje je ugledalo svjetlo dana i to 1863.

Description - Za nekoliko èasova bit æe tu.

Obrazovanje U rodnoj je Požegi pohađao gimnaziju šest godina, a zatim je u Zagrebu studirao na Bogosloviji. Nakon toga kratko je bio namjenski učitelj u Varaždinu, a na kraju se ipak odlučio za studiranje prava u Zagrebu. Svoju diplomu dobio je u Grazu. Privatni život O privatnom životu ovog pisca i prevoditelja ne zna se mnogo. Većinu svog života proveo je u Požegi, a umro je u Zagrebu 13. Mnogi tvrde da je nezasluženo bio u Šenoinoj sjeni, a život je posvetio promoviranju kulture i književnosti. Često su ga nazivali požeškim Šenoom. Posao Tomić je radio na visokim državnim pozicijama kao banski savjetnik, vladin tajnik, vladin savjetnik i državni činovnik. Šest je godina bio na položaju dramaturga Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu današnji HNK , a na toj je poziciji naslijedio upravo Augusta Šenou. Njegov se umjetnički izričaj zasniva na realizmu, ali u svoja djela često ubacuje motive romantizma. Kroz život okušao se u gotovo svim žanrovima od pjesama i kazališnih komada pa do novela i romana. Krvavi pir u Slavoniji prvo je njegovo djelo koje je ugledalo svjetlo dana i to 1863. Ovom je povijesnom pripovijetkom zapravo dao do znanja da prihvaća tadašnju Šenoinu poetiku. Jedno od njegovih najpoznatijih djela Opančareva kći izlazi 1871. U toj noveli do izražaja dolazi njegovo zanimanje za povijesne teme i kulturno nasljeđe. Isti se motivi protežu kroz Zmaj od Bosne objavljen 1879. Jedan je od prvih koji kroz svoj roman ne priča o stereotipu sukoba muslimana i kršćana. Jedno od svoja tri najznačajnija djela završava pred kraj života, a to je roman Melita o fatalnoj ženi i njezinoj borbi s licemjerjem, rasipnošću, malograđanstvom i elitizmom. Taj je roman prvi realistički roman u hrvatskoj književnoj povijesti. Pisao je kraće priče o rodnoj Požegi poput Pošurica gdje pisac prenosi atmosferu slavonskog kraja. Pisao je i tragedije, a najviše se ističu Ostoja, kralj bosanski iz 1886. Ipak, djelo koje književna kritika najviše poštuje je komedija o vremenu Bachova apsolutizma imena Novi red. Poznat je i po tome što je završio Šenoin roman Kletva 1882. Osim većih komada poput romana, novela i zbirki pjesama, Tomić je pisao i iznimno puno eseja, rasprava, članaka i studija, a prevodio je i neke velike književnike poput Sienkiewicza, Schillera, Manzonija i Kraszewskog. Iako je bio iznimno čitan i cijenjen, nije se mogao odmaknuti od reputacije Šenoine puste kopije. Najveća postignuća Svojim je povijesnim komadima vrlo vjerno dočarao život i atmosferu Bosne, ali i rodne Požege u vremenu prije njegova rođenja. Iako se specijalizirao za povijesne romane, u mnogim svojim djelima vrlo hrabro kritizira elitno društvo i sve njihove mane. Dokaz da nije bio Šenoina kopija jest i podatak da je rado čitan pisac u srednjim školama. Svojim je kulturnim djelovanjem iznimno utjecao na razvoj društva, ali i popularizaciju književnosti.